FAQ

FAQ vezan za freelance!

Sve informacije vezane za freelance poslove koje su ti potrebne za početak samostalne karijere

pitanja
pitanja

DOO ima status pravnog lica i njegovim osnivanjem postaje zaseban pravni subjekt, sa vlastitom imovinom, neovisan od njegovog osnivača. Na primjer, osnivač DOO-a i DOO mogu zaključiti međusobni ugovor jer se radi o dva različita subjekta. Poslovanje DOO je u velikoj mjeri regulirano, od obavezne korporativne strukture i korporativnih organa, računovodstvenih obaveza, administrativno-tehničkih obaveza (rma, poslovni prostor, tehnički uslovi i sl.), načina upravljanja imovinom, načina odlučivanja i sl.

Obrt je način obavljanja poslovne djelatnosti od strane zičkog lica sa ciljem postizanja dobiti. Obrt nema status pravnog lica, i ne predstavlja potpuno različit subjekt od njegovog osnivača. Samim tim, za sve obaveze obrta, odgovara njegov osnivač cjelokupnom svojom imovinom, što znači da povjerilac može posegnuti za privatnom imovinom osnivača.

I obrt je regulirani oblik poslovanja, što znači da primjenjivi propisi deniraju u kojim slučajevima mora postojati poslovni prostor, uslove za obavljanje djelatnosti, računovodstvena pravila. Međutim, u poređenju sa DOO, obrt je značajno eksibilniji oblik poslovanja u smislu nivoa reguliranosti.

Nije zakonski definisan, najčešće deniran terminima "slobodni rad" ili "honorarni rad", vezujući ga za individualne angažmane zasnovane na nekom obliku ugovora, uz naknadu, i u pravilu uz ograničeno vremensko trajanje angažmana.

Pravna regulativa u Bosni i Hercegovini nije prepoznala freelancere, i nije ih denisala. U tržišnom smislu, freelancing se najčešće denira terminima "slobodni rad" ili "honorarni rad", vezujući ga za individualne angažmane zasnovane na nekom obliku ugovora, uz naknadu, i u pravilu uz ograničeno vremensko trajanje angažmana. Samim tim nameće se veliko pravno i porezno pitanje – u koju pravno i porezno prepoznatu kategoriju se freelancer može uklopiti?

U praksi često čujemo da je registracija u formi obrta ili DOO vid "legalizacije poslovanja za freelancere". Iako freelancing kao kategorija nije posebno regulirana u BiH, freelancing nije ilegalan i nije ga potrebno legalizovati. Dakle bitno je definirati, kada način i vrsta djelatnosti koja se obavlja zahtjeva registraciju, a kada je moguće držati istu u neformalnim okvirima freelancing-a.

Praksa pokazuje da se najčešće radi o činjenici da bilo koji oblik registracija podrazumijeva plaćanje određenih dažbina – porezi, doprinosi, takse, i sl. Dalje, formalizovani oblik poslovanja plasira konkretan poslovni subjekt u okvire propisa i superviziju nadležnih organa sa prilično definisanim obavezama, osnovama i obimom nadzora – npr. inspekcija. Međutim, ako su uzmu u obzir osnovne odrednice freelancinga – da bi to trebao biti slobodan/honorarni rad, individualnog karaktera i u pravilu sa denisanim trajanjem – ali istovremeno da nije ograničen na jednog "poslodavca", suštinski faktor je fleksibilnost. U tom slučaju, pitanje poreza nije odlučujuće, jer mehanizmi za plaćanje poreza na ostvaren dohodak postoje, problematika njihove praktične implementacije ne bi smjela biti prepreka.